U predvečerje druge subote mjeseca siječnja već po navadi požurio sam u Sesvetska Sela da ugrabim solidnu poziciju, da se u nedoba što jednostavnije svojim već postarijim samovozom iskradem i  krenem kući. Ali, koliko god rano došao, ondje su već bila parkirana vozila kao iz kakvog prestižnijeg njemačkog autosalona te svoj Passat parkirah dublje u mrak. A nije mi trebao niti komentar nekog domaćeg da su se, evo, opet okupili oni iz Bosanske Posavine jer je to bilo i više nego očito.

Mome veselju nije bilo kraja kad me na ulazu jedan rođo priupita jesam li došao s hibridom ili... Nije mi bilo jasno je li me zamijenio s nekim drugim – malo teže, šali se na moj račun – ozbiljan je ili se već ”pričestio“ bosanskom šljivom – ajoj, a gdje je kraj druženja…

Malo duži uvod zaslužio je tradicionalni susret Posavljaka u organizaciji Zavičajnog kluba Odžak sa središnjim događajem – već tradicionalnim turnirom u nama dragoj i zabavnoj igri prsten.

Ove se godine prijavilo rekordnih šesnaest ekipa, a kažu da su neke na pristojan način i odbili odnosno pribilježili za sljedeću godinu. Ovdje je do izražaja došla naša dalekovidnost jer je ekipa Nezavisni intelektualci, članova okupljenih u Udruzi Hrvata BiH Prsten, dobila priliku natjecati se. Ili su nas malo zavarali pričom o gužvi, a nije ni bitno.

Polako se počeo popunjavati prostor, a meni se učinilo kao da putujem  kroz vrijeme i evo me u našoj Bosanskoj Posavini: oko tri stotine duša, kako i dolikuje igri prstena, a i to samo muški jer su naše supruge i majke negdje sa strane, u kuhinji i čekaju, žamor priličniji prostoru Bliskog istoka i živopisni posavski izričaji, a u pozadini usklađeni violina i šargija. A tek pjesma....

I nakon pozdravnih riječi šefa parade Ive Kesedžića, koji je zahvalio svima koji su sudjelovali u pripremi cijelog događanja, pristupilo se javnom izvlačenju parova. A ekipe i njihova imena…, već smo pomislili da nam tamo i nije mjesto: Lavovi, Uvijek prvi, Pobre, Radići, Strašni Šimo, Grubiša s prijateljima, Galići, Mijač, a čak iz Osijeka  potegnuli su Vidići i Lucići, pa prijatelji iz Srednje Slatine i Tramošnice, a iz Balegovca Odžak ekipa Dragan Martinović i još neki čija sam imena vjerojatno iz straha i zaboravio.

Ekipu Nezavisni intelektualci utrenirao je autor ovih redaka koji i javno zahvaljuje članovima na prihvaćenoj ideji da se kapetana Marka Zrakića pošalje na desetodnevne visinske pripreme u švicarske Alpe. Članovi su bili još naš Mijo Marić, Vjekoslav Bratić i Ivo Jelušić. U neka doba pridružio se, spominjući načeto zdravlje, i Josip Burušić koji je, unatoč povišenom cukru i mašćobi u krvi, zbog nas nervozno uništio pola kutije cigareta. Ali i pijat gulaša poslije, barem se priča.

A tijekom izvlačenja parova za sportskog protivnika dobili smo jednu od najjačih prstendžijskih ekipa ovih prostora pa i šire – Šimo Strašni. Nešto kao u slobodnom prijevodu Dinamo i Arsenal.

I prije početka turnira dobismo nekoliko naputaka od Kesedžića među kojima je, osim da se igra s deset kapa, bilo i mnoštvo zabrana kao npr.:

• zabranjuje se gužvanje, bacanje i paljenje kapa u trenucima bijesa ili ushićenja
• nije dopušteno okolo bacanje, gađanje ili ne daj Bože gutanje predmeta koji se skriva, ovaj put je to bila matica od vijka
• ni u kojem slučaju izuvanje cipela ili naglo saginjanje jer su iza igrača navijači
• strogo se zabranjuje psovanje i drugi nedolični postupci jer se to kod nas u Posavini ne čini, a i nalazimo se u prostorijama Župe svetog Ante Padovanskog.

Prije početka održali smo kratke konzultacije jer su naši ”protivnici“ pošteni porezni obveznici, koji svakodnevno osiguravaju većini iz naše ekipe uživanje u neradu, ali i u sigurnoj plaći. Ipak, odluka je pala - pobjeda nema cijenu i idemo do kraja. Jer kako reče pronicljivi član naše ekipe Mijo Marić, ”sve je to proces i osobni doživljaj“.

Započe ljuti boj. I prije negoli Jelušić i Marić izvijećaše oko zadnjih izbora, Nezavisni intelektualci, unatoč težini protivnika, polučiše pobjedu. A s druge su strane sjedili (su)vlasnici poznatih tvrtki kao što je Stjepan Martinović STJE-MA, Marko Agatić AGATIĆ d.o.o., Šimo Colić ŠIME GRADNJA. Drugi krug neki od nas nisu dočekali, a Vjeko i Marko, unatoč brojčano maloj ekipi kojoj je u pomoć priskočio S. Martinović, pošteno se od turnira oprostiše u drugom krugu.

Prema priči, da se malo nije ubrzalo te da na kraju nisu pošteno podijelili prvo mjesto ekipe Pobre i Vidići, i do utorka bi se čula šargija i violina s brega u Sesvetskim Selima, kao nekada u našoj Posavini. A i vjernički puk već počeo dolaziti na ranojutarnje bogoslužje...

Do dvanaestog susreta, isto druge subote mjeseca siječnja 2021. godine, svako dobro i hvala članovima Zavičajnog kluba Odžak na divnom druženju i čuvanju običaja našeg kraja.

Ivo Grgić