VIII. tribina Kluba znanstvenika - Suvremene političke ideologije
U organizaciji Kluba znanstvenika UBH Prsten i Hrvatske Paneuropske unije 5. je studenog 2015. održana VIII. tribina u dvorani HPEU-a u Jurišićevoj ulici
Pripremio: Prsten
Novi jesenski ciklus rada Kluba znanstvenika započeo je tribinom pod nazivom Suvremene političke ideologije izv. prof. dr. sc. Berte Šalaja koji na Fakultetu političkih znanosti predaje na kolegijima Demokracija i civilno društvo i Politička socijalizacija i političko obrazovanje. U svom znanstvenom radu bavi se proučavanjem pitanja demokracije, populizma, političke kulture, socijalnog kapitala i dr. Sva istraživanja objavio je u knjizi Socijalni kapital (2007.), a član je uredništva znanstvenog časopisa Anali Hrvatskog politološkog društva.
Voditelj tribine bio je dr. sc. Vjekoslav Bratić, član Predsjedništva UBH Prsten.
Na početku predavanja u ime UBH Prsten i Kluba znanstvenika prisutnima se obratio prof. dr. sc. Ivo Grgić, a u ime HPEU-a sve je pozdravio novoizabrani glavni tajnik Hrvatske Paneuropske unije Ljudevit Fran Ježić.
U uvodnom je dijelu predavanja prof. Šalaj izložio teze o političkim procesima i političkim ideologijama iz šire perspektive. Istaknuo je da danas politika ima pejorativno značenje u medijima i kod građana koje se daju iščitati kroz poruke: ”Narodu je dosta ideoloških rasprava, narod hoće konkretne rasprave!“ i ”Političari prekinite s ideološkim prepucavanjima!“ koje poručuju da su ideologije besmislene, stvaraju opasne podjele i rascjepe u društvu, umjetno dijele građane na lijeve i desne, izražavaju isprazno filozofiranje koje nema veze sa stvarnim životom.
Postavlja se pitanje: zašto su nam onda ideologije važne? Imaju li smisla i koja je njihova funkcija na početku XXI. stoljeća?
Od stvaranja prvih zajednica i društava postoji politika kao transkulturalna i transpovijesna pojava pomoću koje se pokušavaju regulirati pravila za podjelu oskudnih resursa u nekoj zajednici, općini, gradu, državi. Sam pojam ideologije razrađuje se teorijski nakon Francuske revolucije. One su više ili manje uvjerljive slike svijeta koje mobiliziraju ljude. Ideje bratstva, solidarnosti, jednakosti, tako pobuđuju ono dobro u ljudima. Dok ideje koje potiču hijerarhiju, nejednakost, eliminaciju određenih manjina, izazivaju najgore u ljudima.
One su koherentan skup ideja čije su sastavnice: prikaz postojećeg stanja političke moći, vizije (ideali i vrijednosti), način kako izvršiti transformaciju iz postojećeg stanja: nasiljem, revolucijom, mirnim načinima...
Ideologije se dijele na pluralističke koje priznaju postojanje i drugih opcija u društvu i monističke koje pretendiraju na apsolutnu i sveobuhvatnu istinu i pogled na svijet te prijete mogućim uništenjem svima koji se ne slažu, te populizam koji karakterizira podjela na pokvarene elite i pošteni narod.
Najpoznatije su pluralističke ideologije: liberalizam, konzervativizam, socijaldemokracija i kršćanska demokracija. One se razlikuju jedna od druge s obzirom na skup ideja koji se mogu podijeliti u kvadrantu koji čine dvije osi: os tradicionalno-progresivno i druga, kapitala i rada.
Od monističkih su poznate: komunizam, fašizam i religijski fundamentalizam. Jedna od najistaknutijih ideologija XX. stoljeća jest nacionalizam koja se odlično spaja s drugim ideologijama, budi zanos i djeluje kohezivno. Tu su još i ekologizam, feminizam i dr.
Ideologije služe ljudima u svrhu dopunjavanja identiteta, dok političari teže osvajanju vlasti te uvijek prihvaćaju ideje koje su popularne među narodom. I političke ideologije i politička praksa morfološki se mijenjaju s vremenom.
Grupe teoretičara smatraju da danas živimo u poslijeideologijskom i tehnokratskom vremenu u kojem birači biraju one koji su učinkovitiji.
Zbog ekonomske krize koja nastaje 2008. godine i traje do danas primat imaju odgovori na pitanja ekonomskog rasta i izlaska iz gospodarske krize. Novi modeli koji su nastali u XXI. stoljeću jesu: autokratski kapitalizam (Kina), neliberalno demokratski kapitalizam (Rusija, Turska), liberalno-autokratski kapitalizam (EU) – koji jamči sva prava, ali građani nacionalnih država nemaju utjecaj na političke odluke. Koncept liberalno-demokratskog socijalizma ideal je koji u stvarnosti ne postoji, ali zato brojni teoretičari pišu radove o njemu.
