DOBRODOŠLI NA WEB-STRANICE UDRUGE "PRSTEN"
Udruga bosanskih Hrvata "PRSTEN" vodeća je, nepolitička i neprofitna Udruga u Hrvatskoj za promicanje i zaštitu tradicije, kulture, gospodarske suradnje, druženja i humanitarnog djelovanja Hrvata u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, s ciljem očuvanja temeljnih vrijednosti i jedinstva hrvatskog naroda i njegova prosperiteta. Organizirana je kao nevladina, nepolitička, neprofitna organizacija, a financira se članarinama, sponzorstvima i donacijama dobrih ljudi.

 
 
 
 
Prsten Skip Navigation Links

stu
2

Prof. dr.sc. Žarko Primorac : Ekonomski pristup BiH, gospodarski razvoj i suradnja

Tema ovog skupa je vrlo aktualna, jer se prilike u Bosni i Hercegovini usložnjavaju. Istodobno se u BiH ispreplelo mnogo problema: ekonomsko zaostajanje, povećano  siromaštvo, vrlo visoka nezaposlenost, mnogi mladi napuštaju zemlju. U takvim okolnostima zaoštravaju se i politički problemi i odnosi, pa  se predstavnici tri konstitutivna naroda ne mogu, ni godinu dana nakon parlamentarnih izbora, dogovoriti o formiranju Vijeća ministara, odnosno Vlade BiH. Već je odavno postalo jasno da Dejtonski   sporazum, koji je imao  cilj zaustaviti rat i uspostaviti državu, nije zadovoljavajući pravno-politički okvir za razvoj zemlje.
Hrvatski narod je, izgleda, najveća žrtva dejtonskog  uređenja države, samom činjenicom da je najmalobrojniji. Kao reakcija na sadašnje prilike Hrvati se, više nego drugi narodi, iseljavaju i, na taj način, pogoršavaju svoje političke i ekonomske perspektive unutar BiH.
Današnji razgovor je, prema danom naslovu, posvećen položaju hrvatskog naroda u BiH. Ja ću radije govoriti o položaju svih naroda u toj zemlji, odnosno o ekonomskom razvoju BiH kao cjeline. Jednostavno mislim da samo cjelovit i racionalan ekonomski razvoj čitave zemlje osigurava trajne pretpostavke za funkcioniranje države i opstojnost i napredak svakog njezinog naroda. 
 
Hrvati su dio jedinstvenog geografskog, političkog,ekonomskog i socijalnog organizma Bosne i Hercegovine
 
U svakidašnjoj političkoj praksi često se govori o položaju hrvatskog naroda, kao temi za sebe, kao da naš narod predstavlja entitet za sebe. Mislim da treba govoriti o cjelini, jer je hrvatski narod, zajedno sa Srbima i Bošnjacima, vitalni dio cjelovitog političkog i ekonomskog organizma. Prema tome, Hrvati nisu 'otok za sebe', nego predstavljaju integralni dio ukupnosti koja se zove BiH. Istina, Hrvati jesu brojčano najmanji, utjecajno najslabiji, ali su ekonomski najvitalniji dio te cjeline.  
Nadalje, hrvatski narod u BiH, prema zemljopisnoj rasprostranjenosti, nije homogen, rasut je diljem države, a jedina relativno homogena nacionalna sredina jest Zapadna Hercegovina. Svaka spomenuta 'mini' hrvatska populacija, bilo da se radi o hercegovačkim Hrvatima, Posavljacima, srednjobosanskim Hrvatima ili sarajevskim Hrvatima je pomalo specifična pa i interesno različito usmjerena.
Međutim, politički i ekonomski položaj ukupne hrvatske populacije određuje sadašnje ustavno-pravno ustrojstvo i politička situacija u BiH. Istine radi, treba spomenuti da problema imaju svi tamošnji narodi, posebno onih ekonomske naravi.Izvjesno je da ih, zbog neriješenog ustavno-pravnog položaja, malobrojnosti i drugih specifičnosti Hrvati imaju ponajviše.
Hrvatski narod ima još jednu specifičnost u odnosu na ostala dva naroda: to je 'sigurnosni ventil', odnosno   mogućnost iseljavanja u Hrvatsku. Taj ventil je u ratu značajno korišten i zato se broj hrvatske populacije u BiH gotovo prepolovio.Sklonost iseljavanju je i danas vrlo snažna, a ostvaruje se radi školovanja, zapošljavanja, socijalnih prilika i drugih razloga. Sigurno da dobar razlog za iseljavanje čini i opća nevjerica u bolju perspektivu u BiH. 
I pored svega spomenutog, hrvatski narod je integralni dio BiH, koja je njihova matična zemlja i vjekovna postojbina. Kao takvi, Hrvati su, ravnopravno s ostala dva naroda, odgovorni za njezinu sudbinu. To ih obvezuje da, zajedno s ostalima, brinu o daljnjem, političkom, ekonomskom kulturnom i svakom drugom razvoju svoje države. Ne radi države kao takve, nego radi svoje bolje budućnosti.Drugim riječima,kada se govori o budućnosti bosansko- hercegovačkih Hrvata, mora se govoriti o budućnosti BiH kao cjeline.
 
Izbjeglice i raseljene osobe će se vraćati ako budu imali gdje raditi, stanovati, školovati djecu i ako vide bolju budućnost
 
Osnovni preduvjet za opstanak Hrvata u BiH jest obnavljanje biološkog tkiva, odnosno stanovništva.Malobrojnost nacije, nizak prirodni prirast,velika motiviranost na iseljavanje, slabe perspektive života u sadašnjoj BiH, neriješeno političko-statusno pitanje dovode u opasnost samu opstojnost hrvatskog naroda. Za goli opstanaka hrvatskog naroda, vrlo je značajno pitanje povratak izbjeglih i raseljenih osoba, posebno onih iz područja Posavine, Srednje Bosne i velikih gradova. Nije u pitanju samo povratak izbjeglica iz inozemstva, nego i povratak ljudi iz Hrvatske, što je svakako teži proces. Danas izgleda da je proces iseljavanja BiH Hrvata, posebno u Hrvatsku, ireverzibilan, ali u promijenjenim političkim i ekonomskim prilikama, situacija nije beznadna.
Veliku, možda i najveću, prepreku povratku raseljenih obitelji predstavlja nedefinirana politička pozicija u matičnoj zemlji. Ne može se osporiti činjenica da su Hrvati majorizirani u Federaciji, a ozbiljniji povratak u Republiku Srpsku je praktično zanemariv. Ti se procesi mogu i brojčano izraziti: relativni udio Hrvata u ukupnom stanovništvu smanjen je od 1991. do 2008. godine, sa 17,4% na 13,4%, dok je udio Srba povećan s 31,2% na 37,1%, a Bošnjaka s 43,5% na 48,1%. Brojčani odnosi se svakodnevno pogoršavaju na štetu hrvatske populacije iz već spomenutih razloga. Otuda je i hitna potreba da se povede intenzivnija i sistematičnija borba za povratak izbjeglica i smanjivanje mehaničkog raseljavanja u cjelini. Potpuno je nerealno govoriti o potpunoj, biološkoj obnovi hrvatskog bića u BiH, s obzirom na malobrojnost i nizak prirodni prirast stanovništva.
Govoriti o povratku izbjeglica i raseljenih osoba u stvari znači govoriti o ekonomskom razvoju BiH, a ne samo hrvatskih krajeva, kao osnovnom preduvjetu. Istina na povratak izbjeglica vrlo značajno utječu i politički procesi, osjećaj sigurnosti i perspektive, odnos prema organizaciji vlasti i države. Ipak, čini se da su ekonomski razlozi važniji od političkih. Mora se napomenuti da je BiH ozbiljno izgubila razvojni zamah, tako da danas uglavnom stagnira. Ratna razaranja su bila strahovita /u 1993. godini BDP je iznosio samo 12% od predratne 1990. godine/, a kasnija tranzicija i privatizacija onoga što je ostalo još su usporile ekonomski razvoj. Istina u poratnim godinama je obnovljena bazna infrastruktura, ali ukupan ekonomski razvoj još nije dosegnuo predratnu razinu. Danas je BiH, prema većini ekonomskih pokazatelja, na začelju ljestvice europskih zemalja: BDP po stanovniku iznosi 3.300 eura, registrirana nezaposlenost iznosi čitavih 43%, industrijska struktura je uglavnom uništena, socijalni izdaci države su golemi, broj umirovljenika i izdržavanih osoba je ravan broju zaposlenih, investicije u privredi su vrlo niske. Konkurentnost zemlje je među najslabijim u svijetu:prema zadnjem mjerenju, koje svake godine provodi World Economic Forum, BiH zauzima 102. mjesto od ukupno rangiranih 139. zemalja.
Uz sve navedeno, ni bliske ekonomske perspektive nisu obećavajuće: ukupne investicije, a posebno privredne su u posljednjim godinama negativne, domaća akumulacija nedovoljna za pokretanje ozbiljnijeg razvojnog zamaha, a politička nesređenost obeshrabruje vanjske ulagače, koji bi jedini mogli donijeti nove investicije, inovacije i akumulaciju za modernizaciju domaće privrede.
U opisanim uvjetima teško je govoriti o povratku izbjeglica, a opet bez promjene smjera u tim procesima opstojnost hrvatskog naroda je ugrožena.   Zato se mora promijeniti prioritete u političkoj orijentaciji BiH: umjesto besplodnih političkih rasprava, prioritet mora dobiti ekonomski razvoj. Premda su politički sustav i ekonomski razvoj međusobno uvjetovani i vrlo usko povezani, dajući primat ekonomiji prije će se doći i do političkih rješenja. Jednostavna logika govori da se drugačije misli s punim nego s praznim trbuhom.
 
Političko ustrojstvo Bosne i Hercegovine  ne  osigurava optimalne uvjete za ubrzavanje ekonomskog razvoja
 
Kao što je već spomenuto, ekonomski razvoj je usko povezan s rješavanjem političkog – pravnog statusa zemlje. U tom pogledu, BiH je u permanentnoj krizi: političkoj, ekonomskoj, društvenoj. Očigledno da dejtonska konstrukcija, koja se temelji na tri naroda i dva entiteta ne funkcionira. Ekonomski govoreći, BiH kao država ne funkcionira, kao ni njezini sastavni dijelovi: entiteti i kantoni. Ekonomski je država krajnje decentralizirana, brojna pitanja o kojima ovisi funkcionalnost ukupnog ekonomskog sustava su različito riješena. Nadalje, pravni sustav je slab, sudstvo i pored poboljšanja u odnosu na poslijeratne godine, još nije dovoljno stabilno i pouzdano.
Pokretanje ekonomskog razvoja će se, u nedostatku domaće akumulacije, morati oslanjati na inozemnu akumulaciju, u raznim formama: zajmovi, javno-privatno partnerstvo, direktne inozemne investicije. A s tim počinju pravi problemi: inozemni ulagači očekuju uređen pravni investicijski ambijent, stabilnost sustava i njegovih institucija i zadovoljavajuću konkurentnost. Prema svakom spomenutom preduvjetu BiH je deficitarna, a prema konkurentosti ponajviše. Vrijedno je, u tom kontekstu, navesti kratku ilustraciju: prema ranije spomenutom Izvješću o konkurentnosti, koje publicira WEF u Davosu, BiH zauzima 133. mjesto prema razvijenosti institucija,139.mjesto prema razvijenosti infrastrukture, 133. mjesto prema tržišnoj efikasnosti, 109. mjesto prema efikasnosti tržišta rada, 119. mjesto prema razvijenosti financijskog tržišta, 116. mjesto prema inovacijskom kapacitetu od ukupno rangiranih 139 zemalja u svijetu.Na temelju takvih pokazatelja teško je očekivati veliko zanimanje inozemnih ulagača u BiH. Jednostavno ulaganje u BiH, uz vrlo visoke političke i ekonomske rizike, nerazvijene infrastrukturu i institucije i neefikasno tržište nije dovoljno atraktivno.
Da bi se pokrenuo ekonomski razvoj, odnosno privukao neophodni inozemni kapital, BiH će morati mijenjati neke elemente svoga političkog i ekonomskog ustrojstva. Možda je malo pretjerano reći, ali izgleda da sadašnji politički sustav više služi za održavanje status quo, a posebice za održavanje pozicija sadašnjih političkih elita.Promjene političkog sustava će teško ići, budući da međunarodna zajednica očekuje da se narodi BiH međusobno dogovore o budućem ustrojstvu zemlje. Takva očekivanja su teško ostvariva, pa odgovarajući poticaji moraju doći i od međunarodnih tijela. To je mnogo bolje i prihvatljivije rješenje i za samu međunarodnu zajednicu, nego imati stalno krizno žarište u europskom prostoru. Jednostavno, mir i prosperitet Balkana ovisi o stanju i razvoju BiH, i to jedan od osnovnih motiva, koji bi morali izazivati veći interes Europske unije, kojoj teži i BiH.
 
Hrvatske političke stranke  predstavljaju  interesne skupine, bez ideja i strategije kako osigurati opstojnost Hrvata
 
Formalno gledano BiH ima demokratski sustav, zasnovan na parlamentarnoj demokraciji, tržišnoj ekonomiji i građanskim pravima. Ipak, u stvarnosti djeluju odnosi koji osnovna demokratska načela svode na razinu privida. Možda se to može objasniti činjenicom da je demokratsko ustrojstvo u zemlji mlado, neizgrađeno i dosta nestabilno.Uz to,ekonomska situacija otežava funkcioniranje političkog sustava, a balkanski mentalitet političkih elita i njihova poslovična neodgovornost za sudbinu naroda često puta dovode čitavu zemlju u pat-poziciju. Primjer posljednjih izbora samo potvrđuje takav zaključak i nije nikakav izuzetak.
Politički establišment u BiH, kao i u drugim demokratskim zemljama, predstavljaju,ponajprije političke stranke. Njihova vodstva u BiH predstavljaju, osim časnih izuzetaka, ostatke ratom podijeljenih vodstava pojedinih naroda.
Ni u hrvatskom narodu slika nije drugačija; u nekim elementima je i lošija nego u drugim narodima. U Hrvata ima previše političkih stranaka, malih i usko-grudih politika i interesno usmjerenih i međusobno podijeljenih ljudi. Nije pretjerano reći da vodstva nacionalnih političkih stranaka u sva tri naroda, a u hrvatskom posebno, nisu dorasla ovako složenim vremenima. Generalno, opet uz časne izuzetke, stranačka rukovodstva nemaju niti ideja, niti znanja, ali niti dovoljno interesa da kreiraju strategije političkog i ekonomskog razvoja BiH. Možda je ova deficitarnost više izražena kod vodstava hrvatskih političkih stranaka, nego kod ostalih. Izgleda da se stranački interesi, uglavnom, iscrpljuju u borbi za vlast, odnosno odgovarajuće pozicioniranje u tijelima vlasti, poslije svakog četvorogodišnjeg izbornog ciklusa. Ima doduše i krasnih primjera, više na lokalnoj razini, gdje mladi i školovani ljudi, makar i sami predstavljaju dijelove aktualnog političkog establišmenta, postižu zadivljujuće rezultate na ekonomskom razvoju svoga zavičaja. To se vidi i golim okom kada se prolazi kroz neke hrvatske krajeve u BiH.
 
Ekonomiju  Bosne i Hercegovine treba /uzdrmati/ pokrenuti s nekoliko velikih razvojnih projekata
 
BIH ima značajne razvojne potencijale u raznim područjima: u rezervama mineralnih sirovina, hidro i termoenergetskim izvorima,šumskom fondu, marljivim ljudima. Uz to, ostala su iz predratnog razdoblja i određena industrijska tradicija, industrijska znanja, know how, dio tehničke inteligencije, kao i tradicionalno dobar položaj na nekim vanjskim tržištima, posebno u balkanskim državama, Aziji, Africi.
Prije rata BiH je razvila zavidnu industrijsku strukturu. Osim bazne industrije u području crne i obojene metalurgije, kemije kemijskih proizvoda, industrije celuloze, prerađevina na bazi soli, proizvodnje uglja i energije, bila je razvijena metalo-prerađivačka industrija, proizvodnja elektroaparata i postrojenja, drvna industrija, tekstilna industrija i mnoge druge. Za ilustraciju neka posluži podatak da je 42% ukupnog vojnog kompleksa bivše Jugoslavije, koji je bio - dimenzijama i tehnološki - vrlo razvijen, bio lociran na području BiH. Inovacijski potencijal BiH predstavljalo je nekoliko veoma razvijenih istraživačko – razvojnih kompleksa /Energoinvest, Metalurški institut i drugi/, a nekoliko odličnih tehničkih fakulteta formiralo je tehničku inteligenciju zavidnog kvaliteta. Nekoliko tadašnjih najvećih BiH poduzeća: Energoinvest, RMK, UNIS, Unioninvest, Šipad i drugi bili su vodeći i najveći izvoznici u svojim branšama u bivšoj državi. Sve ovo spominjem da upozorim na činjenicu da BiH ima ekonomski i razvojni potencijal, samo je pitanje zna li ga i može organizirati u današnjim uvjetima. Treba ponovno spomenuti da je najveći dio proizvodnih kapaciteta u ratu uništen ili znatno oštećen, izgubljena su tradicionalna tržišta, a produktivni ljudski kapital je, biološki ili raseljavanjem, uglavnom izgubljen. Uz to, izgubljen je tehnološki dinamizam i razvoj, jer dok se ovdje ratovalo, a kasnije 'mudrovalo' kako organizirati državu suvremeni svijet je daleko odmaknuo. Nekada je BiH industrija bila desetak godina iza svjetske, a danas se tehnološko zaostajanje mjeri s više desetina godina.
Ipak i pored svih nedaća, mora se pokrenuti razvoj države i svih njezinih krajeva i naroda. Ekonomija se može pokrenuti na različite načine: postupnim i organskim razvojem, a to bi trajalo jako dugo, ili pokretanjem nekoliko velikih razvojnih projekata, koji bi dali potreban zamašnjak ukupnom ekonomskom napretku. Veliki projekti bi mogli 'uzdrmati' učmalost, promijeniti poslovnu klimu i očekivanja, otvoriti radna mjesta i perspektive. Ta razvojna matrica mogla bi pokrenuti velike infrastrukturne projekte, gradnjom mreže magistralnih putova,željeznice,energetskih projekata baziranih na neiskorištenom hidropotencijalu, solidnim zalihama uglja, iskorištavanjem prirodnih uvjeta za proizvodnju solarne energije, proizvodnjom energije na bazi otpadaka šumske mase i drvnih otpadaka, zatim projektima u šumarstvu, poljoprivredi i drugim područjima. Nadalje, premda izgleda previše smjelo , ali zašto ne pokrenuti ideju novih zimskih olimpijskih igara u Sarajevu u 2022. ili 2026. godini. Sarajevo je jednom pokazalo svijetu da ima prirodne uvjete, i da je u stanju odlično organizirati svjetsku manifestaciju olimpijskih dimenzija. Istina, tada je iza Olimpijade stajala čitava zemlja, a sada bi je trebalo organizirati baš radi toga: da iza nje stane čitava zemlja!              
Netko će mi prigovoriti da su ove ideje iluzorne. Ipak, mislim da nisu, nego da su ostvarive uz velike napore i volju svih onih koji žele živjeti i raditi u modernoj državi BiH. Drugi, očekivani prigovor, bio bi, a kako financirati sve to? To jest pravo pitanje, ali i na njega postoje odgovori. Mnogo se inozemnog kapitala može privući u Bosnu i Hercegovinu, ako ona uredi unutarnje odnose i organizira efikasnu državu. Inozemni kapital će dolaziti radi svojih interesa, jer na tim projektima može zaraditi. Istina, trebat će i značajna pomoć inozemnih političkih struktura i međunarodnih financijskih institucija.One će biti motivirane da tu pomoć i pruže jer, na taj način, osiguravaju da se BiH pitanje konačne skine s dnevnog reda, da se zemlji osiguraju perspektive i budućnost i da se pripremi se za ulazak u Europsku uniju- zajednicu naroda kojima geografski i historijski i pripada.
Da bi se spomenute ideje pokrenule i realizirale potrebni su golemi napori svih naroda u BiH i njihovih političkih vodstava. Od njih se očekuje da stvore razumnu političku klimu,definiraju razvojnu strategiju,predlože je međunarodnoj zajednici i izbore se za njezino prihvaćanje i operacionalizaciju. Nitko drugih to neće uraditi umjesto njih! Ne postupi li se tako BiH će, nažalost, biti osuđena životariti na europskoj periferiji. Njezine granice dijelit će prosperitet i razvoj zemalja Europske unije na jednoj strani i bijedu i siromaštvo zadnje balkanske zabiti. Takva perspektiva nije nikome izazovna i zato je krajnje vrijeme za otrežnjenje kako za hrvatski narod, tako i za druge narode u Bosni i Hercegovini.
 
 |    Ispis stranice


Tagovi:    

blog comments powered by Disqus

Uvodno izlaganje prof.dr.sc. Ivana Lovrinovića

Potpisivanjem Daytonskog sporazuma u Parizu prosinca 1995.g politički predstavnici tri konstitutivna naroda u BiH pod pritiskom međunarodne zajednice prihvatili su političku podjelu i strukturu vlasti, o čemu se pregovaralo u Daytonu. Najveći doprinos sporazuma je u uspostavi mira. Bosna i Hercegovina je uspostavljena kao država koja se sastoji od dvije cjeline: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Ustav BiH je sva tri naroda proglasio konstitutivnim i ravnopravnim i to je vrlo važna činjenica.

Međutim, provedba ustavnih odredbi u život je problem i na tom području bujaju manji ili veći sukobi kako na najvišim tako i na nižim razinama vlasti i društva. Pored toga, postojanjne svojevrsne države u državi - Republike Srpske- je čimbenik koji negativno djeluje na Muslimane (Bošnajke) i Hrvate jer usmjerava BiH prema državi u koju bi činile tri nacionalne državice a to opet otvara pitanje podjela, prebrojavanja i otvara stare rane koje su BiH tijekom povijesti uvijek vodile prema nemiru, sukobima i nemogućnosti zajedničkog života. Hoće li BiH biti država sa tri nacionalne državice ili jedinstvena država u kojoj će sva tri naroda moći konzumirati svoja ustavna prava ključna su pitanja i izazovi za narode koji tamo žive ali i za međunarodnu zajednicu. Međunarodna zajednica je čuvar postojećeg, a postojeće je neodrživo za budućnost BiH.
Zbog ovih ključnih razloga može se govoriti o Daytonu 2 koji bi trebao riješiti spomenuta ključna pitanja.
Ono što jedino može otvoriti perspektivu narodima BiH jest budućnost za koju svi trebaju dati određene žrtve, odnosno ustupke. Proces priključenja Europskoj uniji treba biti onaj smjer gdje će sva tri naroda naći svoje interese i vidjeti mogućnost boljeg i sretnijeg života i suživota. Europska unija i jeste nastala na ideji udruživanja kako bi se izbjegli budući sukobi među narodima. BiH ne smije ostati „prokleta avlija“ u središtu Europske unije jer to destabilizira nju samu a i pokazuje njenu nemoć da u vrijeme globalizacije riješi teške probleme u BiH. BiH je trebala već ući u Europsku uniju prije svega iz političkih razloga, a to bi onda otvorilo prostor za ekonomske i socijalne reforme. Sigurno je da će ulasku u EU morati prethoditi politički zahvati koji će izazvati veliku buru ali će narodima dugoročno jamčiti perspektivu boljeg života. Neprihvatljivo je da se mir i politički život u BiH odvija po modelu 2:1 gdje će predstavnici pojedinih naroda u političkim institucijama zauzimati onu poziciju koja im trenutno odgovara a u cilju obrane postojećeg. To je formula uz koju jedan nacionalizam hrani drugi i vuče daljnjim podjelama a BiH je zemlja koja se ne može podijeliti i tu činjenicu posebno nakon krvavog rata treba svatko razuman prihvatiti.
Tek potom neće se govoriti o BiH u smislu budućnosti nezavršenog rata, ili podijeljenom društvu i nestabilnoj državi. Danas je BiH zemlja gdje je najveća nezaposlenost u Europi, teška socijalna situacija i izostanak perspektive zbog čega rastu strahovi i buja negativna energija.
Hrvatski narod u BiH ima tri velika problema i BiH: nemogućnost konzumacije Ustava na nižim razinama, nemogućnost povratka na svoja ognjišta posebice u Republici Srpskoj i politička razjedinjenost pri čemu je stvoren sloj politokracije koja se sve više brine o sebi.
Udruga „Prsten“ ovim okruglim stolom želi kao nepolitička organizacija otvoriti razgovore o najvažnijim pitanjima o položaju i životu i hrvatskog naroda u BiH ali i čitave BiH jer nam je jasno da bez zajedničkog boljeg suživota nema opstanka niti državi BiH. Dosadašnja pomoć Hrvatima u BiH je bila nedovoljna, često se osjećaju zaboravljenim od matice a političke strukture iz Hrvatske su uglavnom o izborima svraćale u BiH i nudile obećanja uglavnom nikada ostvarena. BiH je prevažan strateški interes Hrvatske u svakom pogledu i morala bi biti daleko više u žiži službene politike. No, razumljivo je i to da se i sam Hrvatska u ovim teškim vremenima bori sa očuvanjem svoje pozicije, svoga suvereniteta i pripremama za ulazak u EU. Unatoč tome, veća briga i konkretne akcije za poboljšanje položaja hrvatskog naroda u BiH i očuvanje BiH kao suverene države moraju biti strateški interes Hrvatske.
Sudionici razgovora na okruglim stolovima koje ćemo organizirati zasigurno će iznijeti vrijedna razmišljanja i ideje od kojih neke mogu biti primijenjene kao konkretna rješenja. Akademska atmosfera i znanstveni pristup biti će polazište našega rada kako bi se izbjeglo politiziranje već ionako užarene situacije u BiH. Nadamo se da će to biti dobra podloga za bolje koncipiranje i hrvatske vanjske politike prema BiH a i za poboljšanje stabilnosti same BiH i suživota sva tri naroda.  Zato će naši napori biti usmjereni prema budućnosti i rješenjima koja će poboljšati položaj hrvatskoga ali i druga dva naroda u BiH. U tom smislu važna je otvorenost, iskrenost i dobronamjernost u dijalogu i nuđenju rješenja jer je to jedina podloga za zaokret situacije u ovoj podijeljenoj i napaćenoj zemlji.
 
 

Kontaktirajte nas:
Udruga bosanskih Hrvata "Prsten"
Ulica grada Vukovara 235
10 000 Zagreb
tel: +385 1 6133 788
fax: +385 1 6133 797
web: www.udruga-prsten.hr
e-mail: prsten@udruga-prsten.hr
Osnovni podaci:
OIB: 92653606230
Matični broj: 2005557
ŽIRO RAČUN:
Hrvatska poštanska banka d.d.
IBAN: HR0323900011100328241
VALUTA: EUR
Linkovi

Sva prava pridržana © Copyright 2008-2015 | Datum zadnje izmjene: 23.01.2015. |  Razvoj i podrška:  IN2 d.o.o.