DOBRODOŠLI NA WEB-STRANICE UDRUGE "PRSTEN"
Udruga bosanskih Hrvata "PRSTEN" vodeća je, nepolitička i neprofitna Udruga u Hrvatskoj za promicanje i zaštitu tradicije, kulture, gospodarske suradnje, druženja i humanitarnog djelovanja Hrvata u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, s ciljem očuvanja temeljnih vrijednosti i jedinstva hrvatskog naroda i njegova prosperiteta. Organizirana je kao nevladina, nepolitička, neprofitna organizacija, a financira se članarinama, sponzorstvima i donacijama dobrih ljudi.

 
 
 
 
Prsten Skip Navigation Links

stu
2

Prof.dr.sc. Mate Granić: Dayton 20 godina poslije

          Nije moguće govoriti o Daytonu 20 godina poslije, a ne osvrnuti se na rat u BiH, međunarodne pregovore o zaustavljanju rata i uspostavi mira, posebno na Washingtonski sporazum, Bečke dogovore, Splitsku deklaraciju, te Daytonski sporazum kojim je završen rat i uspostavljen mir na cijelom području BiH.

Rat u BiH je kao i rat u Hrvatskoj posljedica dobro planirane i provedene agresije Slobodana Miloševića s ciljem uspostave Velike Srbije. Rat je u BiH započeo zločinima nad Hrvatima (selo Ravno) i posebno Bošnjacima u Istočnoj Bosni.
Iako je rat u BiH bio potpuno predvidiv, nakon agresije na Hrvatsku, međunarodna zajednica nije učinila ništa da ga zaustavi. Vijeće sigurnosti UN-a u travnju, 1992. godine nije imalo konsenzus niti za slanje promatrača UN-a u BiH. Do kraja 1993. godine vodeću ulogu u vođenju politike prema BiH imali su Britanci, posebno lord Owen.
Nakon što su propali planovi međunarodne zajednice za zaustavljanje rata i uspostavljenje konfederacije BiH sastavljene od tri entiteta (Vace-Owenov i Owen-Stoltenbergov plan), a prije toga i Culiteiro-Carringtonov mirovni plan SAD su se u siječnju 1994. godine uključile u mirovni proces u BiH. Republika Hrvatska je od samog početka bila aktivno uključena u američku mirovnu inicijativu.
Washingtonskim sporazumom zaustavljen je rat između Hrvata i Bošnjaka (03.03.1994.g.). Uspostavljen je mir i savezništvo, te uspostavljena Federacija BiH na principima pune ravnopravnosti i konstitutivnosti Hrvata i Bošnjaka. Nije bilo lako u pregovorima doći do tog sporazuma. Uz pomoć Charlesa Redmana, W. Christophera, Al Gorea i predsjednika Bila Clintona u tome smo uspjeli.
Bečkim dogovorima definirane su granice kantona u Federaciji BiH i organizacije vlasti, uključujući i zaštitu vitalnih interesa oba naroda. U ljeto 1994. godine krenula je nova američka mirova inicijativa, koju je vodio Richard Holbrooke. Cilj američke inicijative je bio zaustaviti rat na cijelom području BiH i uspostaviti mir. Kontaktna skupina, na razini ministra vanjskih poslova je u Ženevi, 14.06.1995.g. donijela odluku da će se postratna BiH sastojati od dva entiteta, Federacije BiH i Republike Srpske, te da će teritorijalno razgraničenje biti na principu 51% i 49%.
Nakon zločina u Srebrenici i počinjenog genocida od strane Slobodana Miloševića, Radovana Karađića, Ratka Mladića i uz potporu njihovih snaga nesposobnost međunarodne zajednice i njihovih civilnih i vojnih predstavnika Republika Hrvatska je pružila ruku BiH, posebno Bošnjacima. Potpisana je Splitska deklaracija (22.srpnja 1995.g), a na temelju te deklaracije, podržane od SAD-a započele su zajedničke operacije HV-a, HVO-a i Armije BiH. Uspješnom vojno-redarstvenom operacijom Oluja spriječen je pad Bihaća i vrlo vjerojatno još veći zločini nego oni koji su počinjeni padom Srebrenice. Sredinom listopada, 1995.godine, SAD su zaustavile vojne operacije HV-a, HVO-a i Armije BiH u oslobođenju Banja Luke i Posavine.
Daytonski pregovori bili su tvrdi, dugi i povremeno dramatični. Vodio ih je Richard Holbrooke uz pomoć i podršku državnog tajnika Warrena Christophera i predsjednika SAD-a Billa Clintona, te najviših predstavnika kontaktne skupine (01. – 22. studenoga 1995. godine).
SAD i Kontaktna skupina su već na početku Daytonskih pregovora dali do znanja i hrvatskim i bošnjačkim pregovaračima da se koncept dogovoren u Ženevi oko razgraničenja (51:49%) te dva entiteta, ne može mijenjati, bez obzira što su Hrvati i Bošnjaci u BiH u tom trenutku kontrolirali oko 58% teritorija. Ali, temelj Daytonskog sporazuma je ravnopravnost i konstitutivnost svakog od tri naroda (Bošnjaka, Srba i Hrvata) u BiH, te zaštita njihovih vitalnih interesa kroz Ustav BiH, posebno Dom naroda i sastav predsjedništva BiH.
Svi smo bili svjesni da je stvorena vrlo složena država po ustroju vlasti, bez sličnog primjera u Europi, ali i da je zaustavljen krvavi rat i uspostavljen mir uz jamstvo međunarodne zajednice kroz Vijeće za uspostavu mira i Provedbeni odbor, te međunarodne vojne snage. Računali smo na pomoć i podršku međunarodne zajednice u provedbi Daytonskog sporazuma, posebno u zaštiti ravnopravnosti i konstitutivnosti sva tri naroda u BiH, posebno Hrvata, koji su najmanji i najugroženiji narod.
Danas šesnaest godina nakon Daytonskog sporazuma neosporna je činjenica da se je ustavnopravno i institucionalno, a pogotovo u praksi pogoršala pozicija hrvatskog naroda u BiH. Oko toga su suglasni svi ozbiljni analitičari i političari, političke stranke, intelektualci i Crkva. U Republici Srpskoj glavni problem je povratak izbjeglica i sigurnost imovine. U Federaciji BiH glavni problem si majorizacija Hrvata na svim razinama vlasti, nefunkcioniranje Doma naroda, a to znači da nema zaštite vitalnih interesa hrvatskog naroda. Većinska volja hrvatskog naroda, izražena na izborima se ne poštuje. U predsjedništvo BiH Hrvati ne mogu sami izabrati svog člana Predsjedništva.
Međunarodna zajednica kroz OHR i Visokog predstavnika puzajući mijenja temelje Daytonskog sporazuma. Konferencija za implementaciju mira se ne sastaje, a Provedbeni odbor je neaktivan i neodlučan. Popušta se Bošnjačkoj majorizaciji Hrvata. To odlično iskorištava Milorad Dodig učvršćenjem pozicije Republike Srpske.
Bez obzira na sve mane i nedorečenosti Daytonskog sporazuma ovo nije Daytonska BiH, zajednica ravnopravnosti, konstitutivnih naroda, Bošnjaka, Srba i Hrvata.
Republika Hrvatska dugo nije imala bilo kakvu ozbiljnu politiku prema BiH, posebno prema Hrvatima u BiH. Te obveze proizlaze iz hrvatskog Ustava i međunarodnih sporazuma (Washingotnski sporazum, Daytonski sporazum, Sporazum o prijateljstvu i suradnji sa BiH i sa Federacijom BiH).
Premijerka Jadranka Kosor i predsjednik Ivo Josipović su promijenili tu politiku. Ali, ta politika treba biti još aktivnija i odlučnija. Hrvati u BiH, kroz svoje legitimno izabrane predstavnike trebaju definirati svoju politiku oko dogradnje Daytonskog sporazuma i primjeni Ustava, da bi se onemogućile mogućnosti majorizacije Hrvata.
Republika Hrvatska, posebno njena diplomacija, Vlada i Predsjednik trebaju pomoći u međunarodnim kontaktima da se nađe pravedno rješenje za Hrvate u BiH. To se posebno odnosi na aktiviranje SAD-a i stvaranje dobre atmosfere u EU za poziciju Hrvata u BiH, uz poštivanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta, prijateljske susjedne države. Dobra ideja i za predsjednika Republike i Vladu bi bila imenovanje posebnog izaslanika za BiH. To je uobičajena praksa mnogih država, posebno SAD-a i EU. To je učinila i Slovenija (Milan Kučan, bivši predsjednik Republike Slovenije).
Ne smije se zaboraviti niti Ruska Federacija, bez čijeg mišljenja i SAD i EU neće povlačiti nikakve ozbiljne poteze.
Osim brojnih gospodarskih i socijalnih problema BiH ima puno problema u funkcioniranju na svim razinama vlasti. Tu činjenicu, uz nespornu ugroženost Hrvata u BiH, ali iskrenu želju za europskim integracijom BiH treba koristiti hrvatska diplomacija u kontaktima sa međunarodnom zajednicom kako bi pomogla da se nađe trajno pravedno rješenje za Hrvate u BiH.
 |    Ispis stranice


Tagovi:    

blog comments powered by Disqus

Uvodno izlaganje prof.dr.sc. Ivana Lovrinovića

Potpisivanjem Daytonskog sporazuma u Parizu prosinca 1995.g politički predstavnici tri konstitutivna naroda u BiH pod pritiskom međunarodne zajednice prihvatili su političku podjelu i strukturu vlasti, o čemu se pregovaralo u Daytonu. Najveći doprinos sporazuma je u uspostavi mira. Bosna i Hercegovina je uspostavljena kao država koja se sastoji od dvije cjeline: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Ustav BiH je sva tri naroda proglasio konstitutivnim i ravnopravnim i to je vrlo važna činjenica.

Međutim, provedba ustavnih odredbi u život je problem i na tom području bujaju manji ili veći sukobi kako na najvišim tako i na nižim razinama vlasti i društva. Pored toga, postojanjne svojevrsne države u državi - Republike Srpske- je čimbenik koji negativno djeluje na Muslimane (Bošnajke) i Hrvate jer usmjerava BiH prema državi u koju bi činile tri nacionalne državice a to opet otvara pitanje podjela, prebrojavanja i otvara stare rane koje su BiH tijekom povijesti uvijek vodile prema nemiru, sukobima i nemogućnosti zajedničkog života. Hoće li BiH biti država sa tri nacionalne državice ili jedinstvena država u kojoj će sva tri naroda moći konzumirati svoja ustavna prava ključna su pitanja i izazovi za narode koji tamo žive ali i za međunarodnu zajednicu. Međunarodna zajednica je čuvar postojećeg, a postojeće je neodrživo za budućnost BiH.
Zbog ovih ključnih razloga može se govoriti o Daytonu 2 koji bi trebao riješiti spomenuta ključna pitanja.
Ono što jedino može otvoriti perspektivu narodima BiH jest budućnost za koju svi trebaju dati određene žrtve, odnosno ustupke. Proces priključenja Europskoj uniji treba biti onaj smjer gdje će sva tri naroda naći svoje interese i vidjeti mogućnost boljeg i sretnijeg života i suživota. Europska unija i jeste nastala na ideji udruživanja kako bi se izbjegli budući sukobi među narodima. BiH ne smije ostati „prokleta avlija“ u središtu Europske unije jer to destabilizira nju samu a i pokazuje njenu nemoć da u vrijeme globalizacije riješi teške probleme u BiH. BiH je trebala već ući u Europsku uniju prije svega iz političkih razloga, a to bi onda otvorilo prostor za ekonomske i socijalne reforme. Sigurno je da će ulasku u EU morati prethoditi politički zahvati koji će izazvati veliku buru ali će narodima dugoročno jamčiti perspektivu boljeg života. Neprihvatljivo je da se mir i politički život u BiH odvija po modelu 2:1 gdje će predstavnici pojedinih naroda u političkim institucijama zauzimati onu poziciju koja im trenutno odgovara a u cilju obrane postojećeg. To je formula uz koju jedan nacionalizam hrani drugi i vuče daljnjim podjelama a BiH je zemlja koja se ne može podijeliti i tu činjenicu posebno nakon krvavog rata treba svatko razuman prihvatiti.
Tek potom neće se govoriti o BiH u smislu budućnosti nezavršenog rata, ili podijeljenom društvu i nestabilnoj državi. Danas je BiH zemlja gdje je najveća nezaposlenost u Europi, teška socijalna situacija i izostanak perspektive zbog čega rastu strahovi i buja negativna energija.
Hrvatski narod u BiH ima tri velika problema i BiH: nemogućnost konzumacije Ustava na nižim razinama, nemogućnost povratka na svoja ognjišta posebice u Republici Srpskoj i politička razjedinjenost pri čemu je stvoren sloj politokracije koja se sve više brine o sebi.
Udruga „Prsten“ ovim okruglim stolom želi kao nepolitička organizacija otvoriti razgovore o najvažnijim pitanjima o položaju i životu i hrvatskog naroda u BiH ali i čitave BiH jer nam je jasno da bez zajedničkog boljeg suživota nema opstanka niti državi BiH. Dosadašnja pomoć Hrvatima u BiH je bila nedovoljna, često se osjećaju zaboravljenim od matice a političke strukture iz Hrvatske su uglavnom o izborima svraćale u BiH i nudile obećanja uglavnom nikada ostvarena. BiH je prevažan strateški interes Hrvatske u svakom pogledu i morala bi biti daleko više u žiži službene politike. No, razumljivo je i to da se i sam Hrvatska u ovim teškim vremenima bori sa očuvanjem svoje pozicije, svoga suvereniteta i pripremama za ulazak u EU. Unatoč tome, veća briga i konkretne akcije za poboljšanje položaja hrvatskog naroda u BiH i očuvanje BiH kao suverene države moraju biti strateški interes Hrvatske.
Sudionici razgovora na okruglim stolovima koje ćemo organizirati zasigurno će iznijeti vrijedna razmišljanja i ideje od kojih neke mogu biti primijenjene kao konkretna rješenja. Akademska atmosfera i znanstveni pristup biti će polazište našega rada kako bi se izbjeglo politiziranje već ionako užarene situacije u BiH. Nadamo se da će to biti dobra podloga za bolje koncipiranje i hrvatske vanjske politike prema BiH a i za poboljšanje stabilnosti same BiH i suživota sva tri naroda.  Zato će naši napori biti usmjereni prema budućnosti i rješenjima koja će poboljšati položaj hrvatskoga ali i druga dva naroda u BiH. U tom smislu važna je otvorenost, iskrenost i dobronamjernost u dijalogu i nuđenju rješenja jer je to jedina podloga za zaokret situacije u ovoj podijeljenoj i napaćenoj zemlji.
 
 

Kontaktirajte nas:
Udruga bosanskih Hrvata "Prsten"
Ulica grada Vukovara 235
10 000 Zagreb
tel: +385 1 6133 788
fax: +385 1 6133 797
web: www.udruga-prsten.hr
e-mail: prsten@udruga-prsten.hr
Osnovni podaci:
OIB: 92653606230
Matični broj: 2005557
ŽIRO RAČUN:
Hrvatska poštanska banka d.d.
IBAN: HR0323900011100328241
VALUTA: EUR
Linkovi

Sva prava pridržana © Copyright 2008-2015 | Datum zadnje izmjene: 23.01.2015. |  Razvoj i podrška:  IN2 d.o.o.