DOBRODOŠLI NA WEB-STRANICE UDRUGE "PRSTEN"
Udruga bosanskih Hrvata "PRSTEN" vodeća je, nepolitička i neprofitna Udruga u Hrvatskoj za promicanje i zaštitu tradicije, kulture, gospodarske suradnje, druženja i humanitarnog djelovanja Hrvata u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, s ciljem očuvanja temeljnih vrijednosti i jedinstva hrvatskog naroda i njegova prosperiteta. Organizirana je kao nevladina, nepolitička, neprofitna organizacija, a financira se članarinama, sponzorstvima i donacijama dobrih ljudi.

 
 
 
 
Prsten Skip Navigation Links

sij
19

Rođeni da dajemo: Prsten - prilika da rastemo podižući druge

Osim što je neprofitna i nepolitička te kulturna, Udruga Prsten je i humanitarna, odnosno u njezinu je radu i djelovanju zastupljen i taj aspekt, i to u velikoj mjeri. Što je to što ljude okupljene u toj i sličnim udrugama navodi na takav angažman? Kakva je to potreba pomagati drugima, usrećiti nekoga? Gdje su korijeni takve aktivnosti?
Što to motivira ljude da se povezuju kako bi pomogli drugima, nastoje ih usrećiti, a vrlo često i žrtvuju te ponekad i svoj život izlože opasnosti i pogibelji da bi spašavali druge? Zašto to ljudi čine?

 

JESMO LI ROĐENI SEBIČNI?


U svim pričama o čovječanstvu i velikom dijelu teorija stoji da bismo se bez obuzdavajućeg utjecaja religije ili društvenog ugovora ponašali u skladu s našom najdubljom prirodom - hladnokrvno i isključivo u cilju samoodržanja. ”Pokušajmo ljude učiti velikodušnosti i altruizmu,” piše Richard Dawkins, “jer smo rođeni sebični“. Evolucijski biolozi poput Roberta Triversa sa Sveučilišta Rutgers vjeruju da se radi o nekakvoj nervnoj pogrešci. “Naš mozak zakaže kad se suoči sa situacijom na koju evolucijom nismo razvili odgovor,” ističe Trivers.


Slučajevi altruizma pogubni su za klasična shvaćanja o preživljavanju najsposobniji. Zbog toga znanstvenici na sve načine pokušavaju ugurati altruizam u trenutačnu biološku teoriju tako što nesebičnost kod životinja i ljudi reduciraju na genetski imperativ: činovi vlastitog žrtvovanja javljaju se samo zbog genetskog favoriziranja. Dawkinsova teorija ”sebičnog gena“ tvrdi da su životinje, uključujući i ljude, samo ”robotski strojevi za preživljavanje“ oblikovani očajnikom potrebom njihovih gena da prežive. Taj primarni nagon, razmnožavanje pod svaku cijenu, u konačnici je odgovoran za ljudsku osobinu egocentričnosti. ”Ta sebičnost gena“, tvrdi Dawkins, “obično dovodi do sebičnosti u individualnom ponašanju.“

 

Da se Dawkins prilično preračunao, naravno i pogriješio, pokazuje velik broj iznimki od tog pravila. Da je teorija na klimavim nogama shvatili su davno (još za Darvinova života) ruski znanstvenici. Biolozi poput Pjotra Aleksejeviča Kropotkina formulirali su alternativnu teoriju zvanu ”uzajamna pomoć“, koja tvrdi da su glavni motivi udruživanja i međusobne pomoći zbog neprijateljskih elemenata okoliša. Prirodna selekcija daje prednost suradnji, a ne konkurenciji, ustvrdio je Kropotkin u svojoj knjizi ”Uzajamna pomoć“. Životinje svih vrsta cine enorman broj djela za koje ne postoji nikakav drugi razlog osim da pomognu manje sretnim ili da održe kooperativnu društvenu koheziju. Životinje često stvaraju partnerstva s drugim životinjama s kojima nisu u srodstvu pa se, primjerice, jazavci i kojoti često udružuju kako bi lovili zajedno. Životinje unutar iste grupe stvaraju sustave u kojima uspješniji lovac pomaže onom manje sretnom. Sličan su primjer i vampirski šišmiši koji sišu krv stoke i rutinski povraćaju krv kako bi nahranili manje uspješne šišmiše iz svoje skupine. Mnoge vrste životinja koriste zajedničke sustave uzbunjivanja i informiranja kako bi obavijestili i informirali u vezi s hranom i opasnošću, čak i kad ih to same izlaže opasnostima. Majmuni verveti koriste povike da upozore druge majmune cak i kad povećavaju mogućnost da budu ozlijeđeni i sl.

 

Iako su ljudima velikodušnost i nesebičnost urođene osobine, važan je i pogled na svijet koji se usađuje odgojem i koji uvelike utječe na to hoćemo li te kvalitete pokazivati ili ne. Altruizam se još više prirodno razvija u dobro prilagođenom odrastanju, uz puno ljubavi i u čvrsto povezanoj zajednici.

 

Ekstremni su primjeri altruizma i kad jedinke usvoje mladunče druge životinje s kojom nisu u srodstvu. Postoje slučajevi da jedinke jedne vrste usvoje mladunče druge vrste. Oni koji Univerzum shvaćaju kao Dawkins reci će da je altruizam nemoguć između životinja koje nisu u bliskom srodstvu jer je u suprotnosti s preživljavanjem. No, da nije u pravu svjedoči i nedavna njemačko-američka studija u rezervatu u Kimbali s čimpanzama, gdje su proučeni cijeli društveni odnosi kolonije čimpanza i gdje je suradnja funkcionirala neovisno o razini srodstva odnosno geni nisu imali nikakvu ulogu. Studije na štakorima i majmunima pokazuju da će jedinke koje nisu genetski srodne niti su seksualni partneri gladovati danima kako bi poštedjeli druge jedinke od bola i elektrošokova.

 

ALTRUIZAM JE NAŠE PRIRODNO STANJE

 

Jedna od osnovnih demonstracija našeg prirodnog nagona za stvaranjem veze s drugima jest želja za davanjem. Umjesto dominacije, naš je osnovni poriv da ponudimo pomoć drugom ljudskom biću, cak i na našu štetu. Davanje drugima – želja za empatijom, suosjećanjem i altruističnim pomaganjem drugima nije iznimka od pravila, nego naše prirodno stanje postojanja. Naš poriv da se međusobno povezujemo razvio se u automatsku želju da pomažemo drugima, čak i na našu štetu. Altruizam je naše prirodno stanje. Sebičnost je ta koja je kulturno uvjetovana i znak je patologije. Felix Varneken s instituta Max Planck za evolucijsku je antropologiju na malim čimpanzama i ljudskim bebama od 18 mjeseci, na posebno osmišljenom eksperimentu, pokazao da je empatija urođeno stanje. U gotovo 90 % slučajeva djelovanje bi ispitanika bilo ”pomaganje“, iako nije bilo nikakve koristi za tog ispitanika. Ovaj je eksperiment značajniji jer su čimpanze naglašeno agresivna i dominirajuća vrsta.

 

Dvojica psihologa s Princetona pokazala su da se aktiviraju isti neuronski krugovi ”suosjećajnosti“ kad pomislimo na vlastitu djecu i kad se uočavaju ozljede nanesene drugima. Sklopovi koje posjedujemo za brigu o vlastitoj djeci aktiviraju se i kod patnje drugih osoba. Briga za druge, čak i za strance, automatska je i temeljni dio naše biologije. Želja da pomažemo toliko je nužna da je doživljavamo kao jednu od naših najugodnijih aktivnosti.

 

Tim neuroznanstvenika iz Rija de Jeneira otkrio je da primanje i davanje velike količine novca u dobrotvorne svrhe aktiviraju isti primitivni dio mozga (tzv. mezolimbični put nagrade) koji se aktivira kod jela i seksa. I primiti i dati nešto vrlo je ugodno, ali jedan drugi dio mozga - subgenualni dio korteksa i septalna regija koja upravlja povezivanjem i društvenim odnosima – također se aktivira se još više prirodno razvija u dobro prilagođđenom odrastanju, uz puno ljubavi i u čvrsto povezanoj zajednici.

 

Davanje drugima – želja za empatijom, suosjećanjem i altruističnim pomaganjem drugima nije iznimka od pravila, nego naše prirodno stanje postojanja. Naš poriv da se me đusobno povezujemo razvio se u automatsku želju da pomažemo drugima, čak i na našu štetu.

 

Olinerove studije pokazuju nekoliko ključnih spoznaja: sposobnost uživljavanja u tuđi položaj najrazvijenija je kod djece koja su odrasla uz ono što nazivamo ”altruistična perspektiva“ odnosno jak osjećaj društvenog ugovora. Altruisti njeguju prijateljstvo s ljudima iz raznih skupina.

 

Altruisti ozbiljno shvaćaju pravilo - čini drugima ono što želiš da se tebi čini. U skladu s našom prirodnom suosjećajnošću postupamo pak onda kad se možemo uskladiti s osjećajima druge osobe, nadići osjećaj vlastitog ”bitka” i promatrati stvari iz tuđe perspektive. Batson taj poriv naziva empatija. Pomažemo onda kad smo izgubili naš osjećaj individualnosti i privremeno ulazimo u područje jedinstva.

 

Udruga Prsten izvrstan je okvir za djelovanje gdje možemo rasti i razvijati se pomažući drugima. U Prstenu nema gubitnika, svi dobivaju - i oni kojima se daruje, kao i oni koji daruju. Dođite, pridružite nam se!

 

dr.sc. Vjekoslav Jeleč, dr. med., specijalist neurokirurg

 

 |    Ispis stranice


Tagovi:    

blog comments powered by Disqus

KLUB ZNANSTVENIKA

Okuplja i povezuje znanstvenike i druge članove, koji imaju akademske znanstvene titule ili se bave znanstvenim radom, u okviru Udruge bosanskih Hrvata „Prsten“, a djeluje na području Republike Hrvatske sukladno Statutu Udruge i Zakonu o udrugama.


Programski cilj: Povezivanje i suradnja znanstvenika i članova Udruge bosanskih Hrvata „Prsten“ u svrhu promicanja, razvoja i očuvanja prosvjetnih, znanstvenih, kulturnih, gospodarskih, informacijskih i povijesnih vrednota i postignuća Hrvata i drugih građana iz Bosne i Hercegovine.

 

VIJEĆE KLUBA

Vijeće Kluba od devet članova čine predsjednik i zamjenik predsjednika Kluba i sedam članova izabranih na prijedlog predsjednika, vodeći računa o ravnomjernoj zastupljenosti znanstvenih područja.

Vijeće Kluba razmatra i donosi program rada Kluba, izviješće o radu te druge aktivnosti vezane uz rad Kluba. Vijeće Kluba bira se na dvije godine, a mandat se može ponoviti.
 

PREDSJEDNIK KLUBA

 

prof.dr.sc. Ivo Grgić


• poljoprivredne znanosti
• Institucija: Agronomski fakultet Sveučilišta Zagrebu
• e-mail adresa: igrgic@agr.hr

 

ZAMJENIK PREDSJEDNIKA KLUBA

 

dr.sc. Krunoslav Zmaić

 

poljoprivredne znanosti
• Institucija: Poljoprivredni fakultet Sveučilišta u Osijeku
• e-mail adresa: kzmaic@pfos.hr

 

ČLANOVI VIJEĆA:

 

1) Dr.sc. Vjekoslav Bratić


2) Mr.sc. Mario Raguž


3) Prof.dr.sc. Ivo Matić


4) Dr.sc. Vladimira Vuletić


5) Prof.dr.sc. Darko Tipurić


6) Dr.sc. Josip Burušić


7) Izv.prof.dr.sc. Viktor Milardić

KAKO POSTATI ČLANOM KLUBA ZNANSTVENIKA?

Član Kluba može biti državljanin Republike Hrvatske, strana osoba koja ima stalni ili privremeni boravak u Hrvatskoj i pravna osoba koja dragovoljno pristupi Klubu, sukladno Pravilima Kluba znanstvenika. Članovi su Kluba istodobno i članovi Udruge bosanskih Hrvata „Prsten“ sukladno odredbama Statuta Udruge.

Članovi Kluba mogu biti:

  • redoviti
  • počasni
  • pridruženi.
Redoviti i počasni članovi mogu biti fizičke, a pridruženi članovi pravne osobe.
Redoviti članovi Kluba mogu postati sveučilišni profesori i drugi članovi Udruge bosanskih Hrvata „Prsten“ koji imaju magisterij i doktorat znanosti, ili su se istaknuli svojim znanstvenim radom.
 
 

Kontaktirajte nas:
Udruga bosanskih Hrvata "Prsten"
Ulica grada Vukovara 235
10 000 Zagreb
tel: +385 1 6133 788
fax: +385 1 6133 797
web: www.udruga-prsten.hr
e-mail: prsten@udruga-prsten.hr
Osnovni podaci:
OIB: 92653606230
Matični broj: 2005557
ŽIRO RAČUN:
Hrvatska poštanska banka d.d.
IBAN: HR0323900011100328241
VALUTA: EUR
Linkovi

Sva prava pridržana © Copyright 2008-2015 | Datum zadnje izmjene: 23.01.2015. |  Razvoj i podrška:  IN2 d.o.o.